Zahtevi građana i struke su jasni. Prvi zahtev je da se zamenice tužioca iz Višeg javnog tužilaštva (VJT) u Beogradu Bojana Savović i Jasmina Paunović koje su iznenadnom, svojevoljnom i bahatom odlukom Višeg javnog tužioca u Beogradu Nenada Stefanovića i njegove zamenice Brankice Marić, premeštene iz Odeljenja za borbu protiv korupcije i sa predmeta visoke korupcije u EPS-u, vrate u svoje odeljenje i na predmet. One su skinute sa predmeta u trenutku kada su donele rešenje o hapšenju šestorice osumnjičenih.
Hrabre tužiteljke i Srbija vladavine prava
Viši javni tužilac Nenad Stefanović je iz Odeljenja za borbu protiv korupcije i sa predmeta EPS u trenutku hapšenja šestorice osumnjičenih, iznenadnom promenom godišnjeg rasporeda rada smenio svoje zamenice Bojanu Savović i Jasminu Paunović, bez ikakvog opravdanog razloga, piše sudija i član CEPRIS-a Savo Đurđić.
Konkurs za najbolje pravnike ili stranačke lobiste?
Prema Aktu o promeni Ustava Visoki Savet sudstva (VSS) uz šest sudija koje biraju sudije i predsednika Vrhovnog suda po funkciji, čine i četiri istaknuta pravnika. Njih bira Narodna skupština među pravnicima sa najmanje 10 godina iskustva u pravnoj struci, od osam kandidata koje predloži nadležni odbor Skupštine, posle javnog konkursa, glasovima dve trećine svih narodnih poslanika, piše sudija Savo Đurđić.
Razrešenje tužioca Stefanovića ili nastavak protesta
Budimo aktivni i istrajni u podršci onome što su započele hrabre zamenice tužioca u VJT-u u Beogradu iznoseći u javnost istinu o radu ovog organa. Jedino tako možemo doći do prvog praktičnog uspeha u reformi pravosuđa u Srbiji – rehabilitacije statusa i karijera ne samo tužiteljica Savović i Paunović, nego vremenom i svih drugih potcenjenih i nepravedno degradiranih poslenika pravosuđa. U tom smislu neophodno je insistirati da Državno veće tužilaca pokrene postupak razrešenja Višeg javnog tužioca u Beogradu Nenada Stefanovića. Dok se to ne izdejstvuje, ne treba prekidati proteste, piše sudija i član CEPRIS-a Savo Đurđić.
Mamac za poslušne
Čitalac se seća da je pre nešto više od godinu dana Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo utvrdio Nacrt akta o promeni Ustava za čitavih 2 minuta i 27 sekundi. Odbor je tada uspostavio sprint-tempo u rešavanju srpskog pravosudnog pitanja. Stoga ne čudi što se 5 pravosudnih zakona našlo u skupštinskoj proceduri 17. januara, samo dan i po (36 sati) nakon završetka javne rasprave, piše pravnica i članica CEPRIS-a Sofija Mandić.
I šta ćemo sad?
U izborima „đavo leži u sitnicama“ i samo na prvi pogled tehničkim pitanjima. Ove sitnice i tehnička pitanja imaju međutim često krupne konsekvence. U ovom momentu najvažnija institucija koja reprezentuje građane i građanke – Narodna skupština je raspuštena već četiri meseca, a Vlada je u tehničkom mandatu. Neizvesno je kada će biti konstituisana i kada će biti formirana nova vlada, piše profesorka Marijana Pajvančič.
‘Istaknuti pravnik’: uputstvo za upotrebu
Jedna od najznačajnijih tačaka sporenja u toku skorašnje rasprave o promeni Ustava ticala se nedoumice u pogledu dosega izraza ’istaknuti pravnik’, koji se u tekstu promena Ustava ponavlja četiri puta u vezi sa sastavima pravosudnih saveta, i čak dvadeset dva puta u obrazloženju akta za promenu Ustava, piše vanredni profesor Pravnog fakulteta i član UO CEPRIS-a Bojan Spaić.
Od Državnog veća tužilaca do Visokog saveta tužilaca
Normativne pretpostavke nisu dovoljne, ali su neophodan uslov za jačanje kapaciteta Visokog saveta tužilaca. A na samim tužiocima je da napuste, više od 70 godina, građenu svest o javnom tužilaštvu kao monolitnom i hijerarhijskom državnom organu i da prihvate da su samostalni. Za samostalnost – potrebna je i volja, piše tužilac Radovan Lazić.
Pravo na pravično suđenje – najugroženije pravo građana
Čini se da sudski podaci o sistematskom kršenju prava na pravično suđenje do sada nisu u dovoljnoj meri uvaženi prilikom diskusije o usvajanju akata o promeni Ustava. Ostaje nada da će ova greška biti ispravljena tokom izrade pravosudnih zakona, piše članica CEPRIS-a Sofija Mandić.
Referendum u Srbiji: sitnice koje imaju krupne posledice
Iskustva Srbije, kako prilikom usvajanja Ustava 2006. godine, tako i ovom prilikom, pokazuju da se o Ustavu odlučivalo u žurbi, iako za to nije bilo potrebe, jer je vremena bilo dovoljno da se postigne konsenzus o temeljnim vrednostima koje su spremni da prihvate i građani i vlast i da se oblikuju ustavna rešenja, piše prof. dr Marijana Pajvančić.
- « Previous Page
- 1
- 2
- 3
- 4
- …
- 8
- Next Page »