Foto:CEPRIS
Pozivamo Ministarstvo pravde da postupi u skladu sa mišljenjima VSS[1] i povuče iz procedure oba nacrta, i odustane od protivustavnog oduzimanja nadležnosti VSS-u i VST-u, nejednakog tretmana i diskriminacije kandidata za izbor sudija i tužilaca i svih odredaba koje vode mešanju izvršne vlasti u rad sudske vlasti, ugrožavanju njene nezavisnosti i kreiranju prostora za politički uticaj na pravosuđe.
Ovakvi predlozi Ministarstva nisu novina, oni su posledica višegodišnjeg sistemskog urušavanja pravosuđa iz najviših državnih struktura, najosetnijeg u trenutnoj društvenoj i političkoj klimi. Zgromiti pravosuđe, postala je zvanična politika izvršne vlasti u Srbiji.
Podsećamo da se navedenim nacrtima predviđa da će se stručnost i osposobljenost kandidata koji se prvi put biraju na sudijsku (i tužilačku) funkciju vrednovati isključivo uverenjem o završenoj prethodnoj obuci na Pravosudnoj akademiji, a koje rešenje je u suprotnosti sa Ustavom Srbije, prema kome se izbor sudija i tužilaca nalazi u isključivoj nadležnosti Visokog saveta sudstva i Visokog saveta tužilaštva.
Ovakvo rešenje ne bi samo povredilo ustavna ovlašćenja pravosudnih saveta, već bi prekršilo i ustavnu odredbu o zabrani diskriminacije, s obzirom na to da bi kandidatima koji ispunjavaju uslove bio onemogućen izbor na pravosudne funkcije ukoliko ne bi imali uverenje o završenoj obuci na Pravosudnoj akademiji. O navedenom je stav zauzeo i Ustavni sud u svojim odlukama iz 2014. godine.[2]
Nacrt Zakona o Pravosudnoj akademiji posebno je sporan i sa aspekta nezavisnosti Akademije, kako u organizacionom, tako i u finansijskom smislu. Odredbe o sastavu Upravnog odbora koji čine i ministar za nadležan za pravosuđe, kao i član kojeg imenuje Vlada iz reda zaposlenih u Akademiji, kao i odredbe o sastavu Programskog saveta i odredbe o finansiranju Akademije nesporno to potvrđuju.
Dodatno, imajući u vidu stepen samostalnosti Pravosudne akademije, ali i njen dosadašnji kapacitet i upitan kredibilitet u radu, ona ne može predstavljati „jedinu tačku ulaska u pravosuđe“.
CEPRIS posebno ukazuje na činjenicu da adekvatna javna rasprava o ovim nacrtima nije održana, iako je njeno sprovođenje najavljeno imajući u vidu neslaganje stručne javnosti sa ponuđenim rešenjima još od septembra i oktobra prošle godine.
Izostanak transparentnog i inkluzivnog postupka za odlučivanje o suštinskim pitanjima pravosuđa u potpunosti je neprihvatljivo.
[1]misljenje_visokog_saveta_sudstva_na_nacrt_zakona_o_izmenama_zakona_o_sudijama_09_12_2025_14_35_47.pdf misljenje_visokog_saveta_sudstva_na_nacrt_zakona_o_pravosudnoj_akademiji_09_12_2025_14_34_04.pdf
[2] Ustavni sud je svojevremeno utvrdio neustavnost odredbe člana 40 stav 8 Zakona o Pravosudnoj akademiji jer je početna obuka na Pravosudnoj akademiji postavljena kao poseban i presudan uslov za vrednovanje stručnosti i osposobljenosti prilikom predlaganja kandidata za prvi izbor (Ustavni sud, IUz-497/2011, 6. februar 2014.). Do istog zaključka Ustavni sud je došao i u oceni ustavnosti odredaba Zakona o sudijama i Zakona o javnom tužilaštvu kojima su Visoki savet sudstva i Državno veće tužilaca obavezani da prilikom predlaganja kandidata za izbor za sudiju prekršajnog ili osnovnog suda, odnosno zamenika osnovnog javnog tužioca prednost daju kandidatu koji je završio pripremnu obuku na Pravosudnoj akademiji (Ustavni sud, IUz-427/2013, 12. jun 2014; IUz-428/2013, 12. jun 2014.) Kandidat koji je završio početnu obuku na Akademiji imao je apsolutnu prednost prilikom prvog izbora u odnosu na sve druge kandidate koji ispunjavaju uslove propisane Zakonom o sudijama, odnosno Zakonom o javnom tužilaštvu. Na taj način je prekršeno načelo jednakosti građana koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji iz člana 21 Ustava i povređeno Ustavom zajemčeno pravo na stupanje na javne funkcije pod jednakim uslovima iz člana 53 Ustava.
Ostavite komentar