U Srbiji je došlo do poboljšanja na planu sistemske borbe protiv korupcije – zaključak je koji bi se mogao izvesti ukoliko uporedimo rezultate iz 2018. godine, kada su počeli sa radom timovi Viših sudova i tužilaštva za suzbijanje korupcije, sa statistikom za 2019. godinu koju je BIRN dobio iz ovih institucija, piše glavni urednik BIRN-a Slobodan Georgiev.
Zvanični podaci govore da je podignuto više optužnica, više je okončanih slučajeva i na prvi pogled se čini da korupcija polako postaje problem iz prošlosti.
Oblast borbe protiv korupcije ocenjena je u mnogobrojnim međunarodnim izveštajima kao jedan od najvećih problema u Srbiji, a sporost sprovođenja Akcionog plana za Poglavlje 23. u pregovorima sa EU jedna je od potvrda takvih ocena.
S druge strane, analize koje su u okviru projekta „Pravda u ogledalu javnosti“ uradili stručnjaci za medijski i sudski monitoring iz Centra za pravo-sudna istraživanja (CEPRIS) i Balkanske istraži-vačke mreže (BIRN) ne pokazuju da je korupcija nešto sa čim se Srbija suštinski bori, naprotiv.
Oblast borbe protiv korupcije ocenjena je u mnogobrojnim međunarodnim izveštajima kao jedan od najvećih problema u Srbiji, a sporost sprovođenja Akcionog plana za Poglavlje 23. u pregovorima sa EU jedna je od potvrda takvih ocena.
Najnoviji izveštaj međunarodne organizacije Fridom haus pokazuje da je Srbija baš na polju borbe protiv korupcije pala najviše u odnosu na godinu pre toga. Kao primer, oni navode da policija i pravosuđe nisu postupali u slučajevima četvorice ministara u Vladi Srbije za koje je postojala velika sumnja da su bili upleteni u ko-ruptivne poslove i kriminal.
Analizom praćenih sudskih postupaka došlo se do zaključka da suđenja predugo traju, što dovodi do pada interesovanja javnosti. Takođe, zbog velikog broja optuženih u pojedinim slučajevima, dolazi do česte opstrukcije postupka koja se pravda formalnim razlozima.
Osim toga, u sudovima se nastavlja sa praksom da sudija „vodi“ postupak umesto da služi kao medijator između tužilaštva i odbrane. Sud je i dalje odlučujući u postupku, dok su tužioci, iako rade po novom sistemu, često pasivni u sudnicama.
Kada je u pitanju transparentnost, zaključak oba istraživačka tima je da je zatvorenost sudova i tužilaštava veliki problem koji otežava da se objektivno sagledaju rezultati njihovog rada i koji otvara prostor za zloupotrebe u javnosti.
Sudovi objavljuju najave suđenja kasno i nikada ne objavljuju celokupan raspored za mesec dana unapred iako taj podatak postoji u sudovima. Takođe, neusaglašena je praksa o dostupnosti dokumentacije koja prati određeni postupak.
Uprkos brojnim pokušajima da se sudovi i tužilaštva otvore, postupci dobijanja dokumentacije traju predugo i sa neizvesnim rezultatom dok tužioci uglavnim odbijaju komunikaciju sa novinarima pod izgovorom da im je neophodno odobrenje.
Sudovi ostaju zatvoreni i trebalo bi uložiti dodatni napor da sudije shvate da sude „U ime naroda“, a to znači i potrebu za mnogo većim prisustvom javnost u njihovom radu, jer upravo je javnost ponekad jedina zaštita njihovog integriteta od zloupotreba i pritisaka.
Ostavite komentar